
Dobar dan često zavisi od toga kako se neko ponašao prema nama, da li je posao krenuo kako treba, da li je stigla poruka koju čekamo. Kada se okolnosti poklope, osećamo se srećno. Kada se ne poklope, sreća nestaje. I tako iz dana u dan.
Knjiga Kodovi svesti ovu pojavu naziva vezanošću za život. Ne opisuje je kao grešku, već kao prirodan proces uma koji svet deli na „ja“ i „svi drugi“. Razumevanje tog procesa može da bude prvi korak ka drugačijem odnosu prema sreći.
Ovaj tekst se oslanja na knjigu Kodovi svesti i objašnjava šta je vezanost za život, kako nastaje i kako počinje oslobađanje od nje.
Jedan cilj iza svih ciljeva
Prema knjizi, vezanost za život je vezanost za trenutne životne okolnosti i odnose u kojima se nalazimo. To je naša primarna životna igra sadašnjeg trenutka, u kojoj su odnosi projekcija svih prethodnih iskustava i celokupnog nesvesnog.
Knjiga ističe da iza svakog cilja, svake želje, nade i sna stoji samo jedan cilj: biti srećan. Na drugoj strani postoji samo jedan strah u osnovi svih strahova, strah da će se ponoviti neprijatno iskustvo u kojem nismo srećni. Zato stvari, situacije i ljude posmatramo sa pozicije „to me čini srećnim“ ili „to me ne čini srećnim“.
„Svaki čovek na ovoj planeti ima samo jedan cilj, utkan u samu strukturu njegovog postojanja, a to je da bude srećan.“ (iz knjige Kodovi svesti)
Zašto tražimo iznova
Knjiga postavlja jednostavno pitanje. Kada nešto izgubimo i zatim nađemo, prestajemo da tragamo. Svako je bar nekad bio radostan i to stanje nazvao srećom. Zašto onda iznova, svakodnevno, tragamo za srećom ako smo je već doživeli?
Odgovor knjige je da iskustvo koje nazivamo srećom nije ono za čim zaista tragamo. Tragamo za neograničenom i trajnom srećom, za stanjem mira koje, prema knjizi, nosimo kao iskustvo još iz vremena pre rođenja. Kako su se pojavljivale emocije, misli i koncepti, sve više smo se od tog stanja udaljavali.
Zato knjiga kao ključno pitanje za trajniji mir ne postavlja pitanje šta nam još treba da bismo bili srećni, već gde, odnosno kroz šta, sreću tražimo. Kada se to mesto prepozna, postaje jasnije zašto nijedna spoljna okolnost ne donosi mir koji traje.
Kako nastaje vezanost
Knjiga opisuje kako novorođenče ne doživljava svet kao nešto odvojeno od sebe. Na početku dete i majku doživljava kao deo sebe. Vremenom ulazi u iluziju razdvojenosti i počinje da opaža da postoji ono i da postoje drugi ljudi. Tada usvaja ideju da su drugi ljudi i situacije ono što u njemu izaziva sreću.
Tako odrastamo sa uverenjem da su nam potrebni drugi ljudi, situacije ili stvari da bismo bili srećni. Prema knjizi, to je toliko duboko u osnovi ljudskog iskustva da ga retko kada preispitujemo. Na taj način se razvija vezanost za život, jer od ljudi, odnosa, stvari i situacija zavisi naše stanje sreće ili nesreće.
Prvi korak ka sebi
Oslobađanje, kako navodi knjiga, počinje prvim korakom ka sebi, posle bezbroj pokušaja da sreću pronađemo u drugima. Tada se javljaju pitanja: Zar je to sve što mogu da budem, imam, jesam? Zar je ovo život? Gde su moji snovi iz mladosti? Taj prvi korak je, prema knjizi, i najvažniji, jer predstavlja prvo okretanje uma ka unutra.
Knjiga pritom pravi važnu razliku. To ne znači da drugi ljudi ne postoje, oni su stvarni u našem iskustvu. Ono što ne postoji je naša predstava o njima. U druge projektujemo delove sebe, i suočavajući se sa tim delovima, suočavamo se zapravo sa svojim emocijama, mislima i konceptima.
Četiri objekta pažnje
Kodovi svesti opisuju i postepenost oslobađanja. Kroz određene prakse pažnja se usmerava na ono što smo vezali za sreću, bilo da je to predmet, osoba, mesto ili ideja, da bi se integrisalo u nama. Objekat vezanosti tako postaje objekat fokusa. Prema knjizi, po objektu fokusa se može prepoznati stepen razvoja svesti:
- Drugi ljudi, stvari ili događaji, iz ideje „Ja i drugi ljudi“.
- Sopstvena ličnost, iz ideje „Ja sam moje emocije, misli, koncepti i telo“.
- Ja i Apsolut kao odvojeni, iz ideje „Ja i Apsolut“.
- Ja kao Apsolut, iz ideje „Ja sam Apsolut“, gde pažnja više nije usmerena na objekat.
Ova mapa ne služi za ocenjivanje, već za prepoznavanje. Možeš da se zapitaš: od čega danas zavisi moje raspoloženje? Od nekog drugog, od moje predstave o sebi, ili od nečega dubljeg? Već to pitanje vraća deo pažnje tebi, tamo gde, prema knjigama dr Jelene Đorđević, počinje put ka trajnijem miru.
